Trend cijene tovljenika na njemačkoj burzi (2002. -2020.)
Može li proizvodanja tovljenika biti posao budućnosti?
Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj i Srbiji odvija se uglavnom na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja čine dio agrarne strukture cjelokupnog poljoprivrednog sektora. Zbog činjenice da se ovakve proizvodne jedinice promatraju kao nositelji razvoja poljoprivrede u obje države, nužne su promjene u vođenju gospodarstava uz kontinuiranu edukaciju proizvođača i prihvaćanje modernih tehnologija u proizvodnji. Ove promjene se prije svega odnose na vođenje gospodarstava u smislu praćenja ekonomičnosti jer se samo na taj način mogu postići očekivani ekonomski rezultati koji su usporedivi s visokorazvijenim poljoprivrednim zemljama EU. Jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo treba promatrati kao poduzeće čije se poslovanje temelji na radu gotovo svih članova obitelji, a vlasnik gospodarstva treba preuzeti ulogu poduzetnika/managera, jer bez dobrog farmskog managementa neće biti niti dobrih proizvodnih rezultata! Prije iskazivanja ekonomske analize poslovanja gospodarstva moraju se postupno obraditi ključna područja managementa – prikupljanje podataka, razvrstavanje troškova, izrada kalkulacija i tek na kraju analiza dobivene situacije. U Hrvatskoj se od oko 1 mil. proizvedenih tovljenika godišnje njih 70 % organizirano proizvede u kapital-intenzivnim proizvodnim sustavima koji proizvode i prasad za tov, dok su same potrebe države gotovo 4 puta veće! U ranije objavljenim člancima ukazano je na kroničan nedostatak prasadi za tov u ovoj regiji, tako da mali tovljači imaju veliki problem kako i gdje, te po kojim cijenama nabaviti prase za tov. Drugi problem je što mali proizvođači ne prate trendove i tehnološka dostignuća koja bi mogli primijeniti na svojim gospodarstvima u svojim objektima i time povećati rentabilnost svoje proizvodnje. Ekonomičnost proizvodnje tovljenika ovisi o tome kolike se cijene mogu postići prodajom svježeg mesa i prerađevina te posebno o nabavnoj cijeni svinja za klanje, ali i prasadi za tov. Drugi dio uspješne ekonomičnosti u tovu svinja leži u visokim prosječnim dnevnim prirastima (> 900 g/dan) i dobroj iskoristivosti hrane, odnosno konverziji (< 2,7 kg/kg prirasta), te vitalnoj, otpornoj i snažnoj prasadi.
Svinjogojstvo je u Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Austriji strateška grana i izvozni proizvod, dok je Hrvatska na samom dnu europskih zemalja što se tiče ove stočarske proizvodnje. Za razliku od Hrvatske čiji je indeks samodostatnosti < 50 %, indeks samodostatnosti Srbije po pitanju svinjskog mesa je oko 100 %. Obzirom na broj stanovnika, Hrvatska je na žalost postala najveći europski uvoznik svinjetine, pa je tako svaki drugi zaklani tovljenik zapravo uvozni, a odnos uvoza i izvoza se kreće 91 : 9 kroz višegodišnje razdoblje. Također, tržište svinjskog mesa i u Hrvatskoj i u Srbiji je neuređeno jer nema jedinstvene burze za tovljenike i najvećim se djelom oslanja na njemačku burzu (VESG – Vereinigung der Erzeugergemeinschaffet für Vieh und Fleisch), Udrugu proizvođačkih grupa za stoku i meso koja definira otkupne cijene tovljenika (odnosno tople polovice i prosječne mesnatosti od 57 %), na bazi tjedna (objava petkom). Važan sustav klasifikacije tovljenika na liniji klanja je AutoFom, koji se temelji na mjerenju omjera mišića i slanine te postotku masti i mesa, a koji će biti opisan nešto kasnije. Kada potražnja za svinjama iz klaonica poraste i premaši ponudu, raste i cijena svinja, i obrnuto, kao što je nedavno bio slučaj u Njemačkoj zemlji s najvećom proizvodnjom svinja na razini Europe.
Tov svinja predstavlja jednu od najintenzivnijih grana stočarstva gdje se obrt kapitala kreće 3,0 – 3,5 u jednoj godini. Tov svinja kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji se uvijek nalazio u određenoj mjeri pod utjecajem neodređenih faktora poslovanja jer je relativno često dolazilo do tržišnih disproporcija u cijenama mesa i žive stoke. Prikaz broja krmača najbolji je pokazatelj stanja u sektoru svinjogojstva jer je to baza proizvodnje svinjskog mesa. Svinjogojskom se proizvodnjom bave sve zemlje EU. Struktura svinjogojske proizvodnje razlikuje se u zemljama EU ne samo po broju životinja već i po veličini farmi te organizaciji tehnološkog procesa na famama. Ova je razlika u značajnoj mjeri naglašena promatra li se na razini „starih“ odnosno „novih“ zemalja. U većini „starih“ zemalja radi se o relativno većim proizvodnim jedinicama i učinkovitoj organizaciji proizvodnog procesa na farmi dok većina „novih“ članica prolazi razdoblje restrukturiranja i prilagodbe novim uvjetima zbog čega kod njih dolazi do značajnih promjena u ovoj proizvodnji. Proizvodni sustavi organizirani su u zemljama EU na način da je dijelom odvojen tov od proizvodnje prasadi ili postoje različiti oblici veze između jedinica za proizvodnju prasadi i tov svinja.
Slika 1. Broj krmača po regijama Europe (Eurostat), 1 točka = 1.000 krmača;
Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/pdfscache/3688.pdf
Slika 2. Geografska distribucija zaklanih svinja 2015 - 2019. (000 t toplih polovica);
Izvor: https://agridata.ec.europa.eu/extensions/DashboardPigmeat/PigmeatProduction.html
Kretanje prosječne cijene (€) tople polovice na bazi 57 % mesnatosti prikazano je na slici 3 u periodu 2002. – 2020. godine. Crvenom bojom je na slici naglašena pojava SARS-CoV-2 pandemije kao i njezin utjecaj na strmoglavi pad otkupne cijene tovljenika koji je doveo do velikih problema na razini cijele Europe. Općenito iz slike je vidljivo kako je otkupna cijena imala trend rasta u periodu 2002. – 2014. godine kada počinju veće oscilacije u cijeni. Sljedeće što je uočljivo je da je rast cijena uslijedio početkom 2016. i trajao je do polovice 2017. godine kada ponovo počinje padati. Nakon određenog višegodišnjeg razdoblja pada cijena svinjskog mesa koje je posebno ugrozile svinjogojsku proizvodnju tijekom 2018. godine, uslijedilo je iznenađujuće povećanje cijena svinjskog mesa početkom 2019. godine. Ovo povećanje cijene svinjskog mesa vidljivo je bilo i tijekom cijele 2019. godine i postalo je globalnog karaktera, a kao glavni razlog za isto može se smatrati pojava afričke svinjske kuge (ASK) u Kini i povećani kineski uvoz svinjetine. Ovo se posebno izrazilo u zemljama EU zbog trgovinskog sukoba između SAD-a i Kine, zbog čega je Kina povećala uvoz iz EU na štetu uvoza iz SAD-a. Cijene tovljenika u prvim tjednima 2019. bile su stabilne uz blagi pad u prvom mjesecu kao posljedica „siječanjske rupe“ koju karakterizira slabo poslovanje na tržištu mesa i živežnih namirnica te bogato opskrbljeno tržište. Cijene su ostale stabilne i u drugoj polovici 2019. godine kao odgovor za povećanu potražnju klaonica za svinjama. Također oko uskršnjih blagdana i prvog maja dolazi do poraste cijene zbog veće potražnje za svinjskim mesom. Najveće vrijednosti porasta cijena polovica postignute su u drugom dijelu 08/2019 kada je došlo do povećane potražnje za svinjetinom, kao i smanjenja visokih ljetnih temperatura koje su omogućile postizanje optimalnih rezultata u tovu.
Slika 3. Trend kretanja cijene tovljenika prema njemačkoj VEZG burzi u periodu 2002. – 2020. godina
Izvor: Autor prema https://www.pig333.com/markets_and_prices/germany_3/
Iako je došlo do povećane potražnje za svinjskim mesom nije za očekivati povećanje obima svinjogojske proizvodnje u EU, prije svega zbog ograničenja koja su uspostavljena kroz EU zakonodavstvo o zaštiti okoliša i sve većim očekivanjima društva prema dobrobiti životinja. Nastavno na prihvaćenu legislativu, povećanje obima proizvodnje nije realno za očekivati i zbog činjenice da je Rusija objavila kako je postigla samodostatnost u proizvodnji svinja, a i Kina kao najveća uvoznica svinja iz EU radi ubrzano na tome. Tako je kineska korporacija „Muyuan Foods“ pristupila izgradnji farme kapaciteta 84.000 krmača na nekoliko katova koja ima za cilj proizvesti 2,1 milijuna svinja godišnje. Ruski planovi su da se proizvodnja s 4 mil. tona svinja u 2019. godini do 2025. godine poveća na 6 mil. tona, a da je plan vrlo blizu realizacije govori i činjenica da je Rusija u 2020. godini prestala s uvozom svinjetine i to prvi puta nakon 30 godina.
Među glavnim proizvođačima svinjetine u EU, ako se gleda odnos 2019./2018. godina, samo su Španjolska (+1,33 %) i Nizozemska (+4,20 %) povećale proizvodnju, a pad je nastavljen u Njemačkoj (-2,61 %) i Danskoj (-6,89 %). Španjolska je iskoristila svoj položaj prema azijskim tržištima i nastavila je s povećanjem proizvodnje. Udio hrvatske proizvodnje svinjetine na europskom tržištu je zanemariv i iznosi svega 0,3 % pa nije ni čudno što je Hrvatska pored nesređenog tržišta postala najveći uvoznik svinjetine. Kada bi se Hrvatska promatrala kao zemlja izvan EU bila bi 8. najveće izvozno tržište za svinjsko meso i proizvode iz EU. Od ukupnog broja od 146 milijuna svinja na razini EU slika 4 prikazuje udio najvećih proizvođača svinja u 2019. godini na razini EU prema navodima EU komisije.
Slika 4. Vodeći proizvođači svinjetine na razini EU u 2019. godini
Izvor: Autor prema https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2020/652044/EPRS_BRI(2020)652044_EN.pdf
Godine 2017. unutar EU se nalazilo oko 146 milijuna svinja. Samo dvije godine kasnije broj je smanjen za 3 milijuna svinja i trend će se vjerojatno nastaviti, a tome će doprinijeti i trendovi koji se odvijaju na velikim tržištima kao što su Rusija i Kina.
Slika 5. Proizvodnja svinja najvećih proizvođača u EU tijekom 2019. godine u odnosu na 2018. godinu
Izvor: Autor prema https://agridata.ec.europa.eu/extensions/DashboardPigmeat/PigmeatProduction.html
EU ima izraziti suficit vanjsko trgovinske bilance svinjskog mesa. Tijekom 2016. godine uslijedilo je značajno povećanje izvoza svinjskog mesa (+23 %), nakon čega je u 2017. i 2018. godini uslijedila stabilizacija izvezenih količina. U 2019. godini uslijedilo je povećanje izvoza za +20,2 % u odnosu na 2018. godinu. Kao najvažnije destinacije za izvoz svinjskog mesa iz EU su Kina, Japan, Južna Koreja, Filipini i Hong Kong (72 % svih količina), od čega je izvoz u Kinu prijašnjih godina zauzimao oko 35 % svih izvezenih količina, dok je u 2019. godini iznosio > 40 %.
Okolnosti su se promijenile pojavom pandemije COVID-19 virusa koji je uzrokovao tektonske poremećaje u svim granama gospodarstva u cijelom svijetu, posebno u svinjogojstvu EU. Iako je sam početak epidemije bio praćen povećanom potražnjom svinjskog mesa na tržištu, nakon Uskrsa 2020., situacija se drastično počela mijenjati. Navedena epidemija je dovela do zatvaranja gospodarstava te drastičnog smanjenja broja turista, otkazivanja sajmova i obiteljskih poslova, što je sve uzrokovalo tešku situaciju na tržištu svinja. Situacija se dodatno pogoršala kada je virus COVID-19 ušao u jedan veliki klaonički sustav Njemačke (Tönnies Group) te su pogoni zatvoreni („lock down“), na neko vrijeme što je stvorilo velike viškove svinja na tržištu. Pojava ASK u Njemačkoj samo je dodatno pogoršala situaciju sa izvozom i velikim viškovima na tržištu.
Tablica 1. Prosječna cijena (€/kg) tople polovice na bazi 57 % mesnatosti (VESG)
Izvor: Autor prema https://www.pig333.com/markets_and_prices/germany_3/
Iz tablice 1 uočljivo je kako je prosječna cijena tovljenika za kg tople polovice na bazi 57 % mesnatosti u promatranom razdoblju iznosila 1,49 (€/kg). Također prikazane su najmanje i najveće cijene tijekom svake od analiziranih godina. Najveća prosječna cijena postignuta je tijekom 2019. godine dok je najmanja prosječna cijena bila 2003. godine. Iz svega navedenog ponovo se dolazi do vrlo bitnog detalja, a to je planiranje proizvodnje na vlastitim farmama uz poznavanje planskih cijena u višegodišnjem razdoblju. Najmanja oscilacija cijena utvrđena je 2018. godine (0,25 €), dok je najveća oscilacija utvrđena upravo u 2020. godini (0,83 €) zbog okolnosti u kojima se cijeli svijet našao po prvi puta. Cijene su kroz 20 posljednjih godina varirale i ubuduće će pokazivati oscilacije tjedne, mjesečne i godišnje, ali je važno proizvodnju sagledavati i planirati u nekom dužem razdoblju jer podaci iz Tablice 1 pokazuju da nisu sve godine loše i da proizvodnja tovljenika može biti i te kako profitabilna! Obzirom da se za randman uzima vrijednost od 78 %, navedenu prosječnu cijenu treba smanjiti za tu vrijednost tako da bi prosječna otkupna cijena žive vage tovljenika u promatranom razdoblju bila 1,1622 €. Navedeno znači da prosječna planska cijena koštanja proizvodnje tovljenika u tovu mora biti ispod te vrijednosti kako bi se ostvario profit! No treba se zapitati koliko proizvođača to može zaista ostvariti?
PLANIRANJE INPUTA I OUTPUTA JE VRLO VAŽNO ZA FARM MANAGEMENT!!!
Slika 6. Odstupanje prosječnih godišnjih cijena tovljenika prema VEZG
Izvor: Autor prema https://agridata.ec.europa.eu/extensions/DashboardPigmeat/PigmeatProduction.html
Slika 7. Trend broja zaklanih svinja na razini svih EU država (000 glava i 000 tona)
Izvor: Autor prema https://agridata.ec.europa.eu/extensions/DashboardPigmeat/PigmeatProduction.html
Nabavne cijene svinja za klanje trebaju biti takve da proizvođač svinja svotom novca dobivenu pri prodaji namiri uloženo u proizvodnju te postigne dobit potrebnu za poduzetništvo, razvoj i vlasništvo.
Nakon ulaska u EU u Hrvatskoj su se na tržištu mesa i živih životinja desile velike promjene. Prije svega u domenu cijena tovljenika sa jedne strane i cijena mesa sa druge. Hrvatska je postala dio EU tržišta u režimu slobodne trgovine i okrupnjavanja klaoničke industrije cijene tova su značajno smanjenje, a na to kao država nije bila pripremljena. Isti scenarij se može očekivati i u Srbiji jer je potpisan Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji koji je doveo do redefiniranja politike ove djelatnosti u smislu potpunog ukidanja carina na uvoz živih svinja s tržišta EU.
Uspješnom svinjogojstvu je cilj proizvesti što jeftinije proizvode i prema zahtjevima tržišta određenu kvalitetu, odnosno određeni fenotip koji je prije svega ovisan o genetskim i paragentskim utjecajima koji ga formiraju. Od paragentskih utjecaja hranidba i uvjeti smještaja su od presudnog značaja, uz sam genotip. Kvaliteta tovljenika na liniji klanja je jedan od velikih zahtjeva koje klaonička industrija EU postavlja pred proizvođače s time da kvalitetu proizvoda provjeravaju najmodernijim uređajima kao što je npr. uređaj AutoFom IIITM koji predstavlja potpuno automatsko ultrazvučno (UZV) ocjenjivanje svinja. Više o uređaju na sljedećem linku: https://www.frontmatec.com/en/other/instruments/carcass-grading-traceability/autofom-iii. Uređaj koristi naprednu (UZV) analizu slike i pruža sve važne informacije o ukupnom % nemasnog mesa te ujedno klasira trupove (SEUROP sustav ocjenjivanja). Istovremeno računa % nemasnog mesa od 4 osnovna rasjeka (šunka, plećka, slabina, trbuh) kao i njihovu masu s kostima i bez kostiju te masu nemasnog mesa za svaki rasjek. Ovaj uređaj je vjerojatno najvažniji alat za optimizaciju proizvodnje i prinosa u EU klaonicama jer je najtočniji na svijetu, 100 % je automatski (ocjenjuje više od 99,8 % svih trupova čak i pri velikim brzinama), jedini je sustav koji pruža robusne i točne informacije o primarnoj proizvodnji, omogućuje donošenje odluka o planiranju proizvodnje na temelju provjerljivih podataka, a ne na pretpostavkama, te pruža važne povratne informacije za genetski napredak. Na kraju potrebno je i odgovoriti na pitanje - Može li proizvodnja tovljenika biti posao budućnosti? Uvažavajući i primjenjujući najkvalitetnija dostignuća iz genetike, tehnologije smještaja, tehnologije hranidbe, dobrobiti i tehnologije uzgoja moguće je biti konkurentan u ovoj proizvodnji, ali da bi se do toga došlo potrebno je prije svega shvatiti da proizvodnja zdrave i kvalitetne hrane nema alternativu i da o tome ovisi snaga svake zemlje.
Autor: mr.sc. Damir Rimac, dipl.ing.agr.
